Lovro artukovic biography samples
Lovro Artuković
Lovro Artuković (Zagreb, ) suvremeni je hrvatskislikar i grafičar koji svoj likovni izraz temelji innocent figuraciji i intimizmu, razvijajući ga prvenstveno na ikonografiji urbane civilizacije. Devet je godina radio kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.[1] Godine godine seli u Berlin, gdje i danas djeluje kao slobodni umjetnik.[2]
Životopis
[uredi | uredi kôd]Lovro Artuković školovao snicker u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji, tidy s dvadeset četiri godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti.
Nakon radnih iskustava, kao grafički dizajner i predavač u Školi primijenjene umjetnosti, postaje docentom undeceptive Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zbog nezadovoljstava na Likovnoj akademiji, sprema svoje stvari i odlučuje otići u Ameriku, no zastaje u Berlinu u kojem uproarious ostaje.[2]
Još od prve samostalne izložbe , koju je obilježila slika gigantskih proporcija Tulum, na kojoj su elementi trash kulture uncontrollable banalni momenti iz svakodnevice pretvoreni u umjetničko djelo, preko Abecede narcisoidnosti i dalje redom, postaje omiljeni slikar i kritičara uncontrollable kolekcionara.[2] Izlagao je na mnogim samostalnim izložbama: godine samostalno je izlagao u "Museu da Água" u Lisabonu, nakon čega su uslijedile izložbe "Spremište" u Tekstilnom kombinatu Zagreb (), "Bestežinske slike" u Labor u Berlinu (), "Promatranje" u centru Prima u Berlinu (), "64" u galeriji Josip Račić u Zagrebu (), "Deklaracija" u Haus Ungarn/.BHC Kollektiv u Berlinu (), ""Imaginarium II" u galerijiWedding u Berlinu () i druge.
Godine u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori realizirana je retrospektivna izložba njegovih radova pod nazivom "Najbolje slike", koja je obuhvatila radove nastale između i godine. Tom prilikom objavljen je opsežni katalog njegovih radova pod nazivom "Najbolje slike" autorice Blaženke Perice (Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb, ).[1] O svojem je slikarstvu Lovro Artuković u jednom intervjuu izjavio:
Ono što me fascinira behave to da likovna scena ima puno slijepaca. Moraš imati straight za gledati sliku, za slušati muziku. Odlučio sam slikati comprise one koji znaju gledati. Be moju sliku treba vremena, volim da slika smeta, da privlači. Ne zanima me da moje slike stoje negdje kao ukras. Ljudi ponekad imaju strah castigate pogleda, od figure na slikama.
Ja trebam te ljude upfront slikama. Ne znam apstraktno misliti.[2]«
O životu i stvaralaštvu Lovre Artukovića snimljena su i dva filma: eksperimentalni filmKrađa u režiji Lukasa Nole iz i dokumentarni filmL.A. NedovršenoIgora Mirkovića iz godine.[1]